Neka braća ne daju svojim ženama vjenčane papire. Oni nude razne razloge za to, ali kao što ćemo vidjeti, svaki brat koji uzme ženu treba joj dati vjenčane papire (na hebrejskom se zove ketuba). I ne samo to, već bi ketube trebale biti unesene u javnu evidenciju u zemljama u kojima žive (čak i ako žive u rasejanju, pod babilonskom vladom).
Neka se braća možda pitaju zašto svojim ženama moramo davati ketubu kad živimo u rasejanju, budući da su vlade pod kojima živimo babilonske. Budući da ova tema pogađa toliko ljudi, istražimo je ovdje. Putem ćemo vidjeti mnoge stvari o prirodi Jahve, našeg Elohima, i onoga što On očekuje od bratstva.
Feministicama se to ne sviđa, ali Sveto pismo poziva na patrijarhalni sustav u kojem muškarci vode, a žene podržavaju. Muškarci su dobili ulogu vodstva i zaštitnika ne samo zato što su jači, već i zato što je muškarac prvi stvoren. Samo, kada je Jahve vidio da nije dobro da čovjek bude sam, potražio je pomoćnika koji mu se može usporediti (ili odgovara). Jahve je doveo sve vrste životinja, ali nijedna nije bila prikladna za čovjeka (čak ni psa od povjerenja).
B’reisheet (Postanak) 2:18-24
18 A Jahve Elohim reče: “Nije dobro da čovjek bude sam; učinit ću ga pomoćnikom koji mu se može usporediti.”
19 Od zemlje je Jahve Elohim stvorio sve zvijeri poljske i sve ptice nebeske i doveo ih Adamu da vidi kako će ih nazvati. I kako god je Adam nazvao svako živo biće, to je bilo njegovo ime.
20 Tako je Adam dao imena svoj stoci, pticama nebeskim i svakoj zvijeri u polju. Ali za Adama nije pronađen pomoćnik koji bi se mogao usporediti s njim.
21 I Jahve Elohim dade dubok san na Adama i on zaspa; i On uze jedno od njegovih rebara[or sides] , i zatvorio meso na njegovo mjesto.
22 Then the rib [or side] which Yahweh Elohim had taken from man He made into a woman, and He brought her to the man
23 A Adam reče: “Ovo je sada kost od mojih kostiju i meso od moga mesa; Zvat će se Žena, jer je uzeta od čovjeka.”
24 Stoga će čovjek ostaviti oca i majku i prionuti uz svoju ženu, i bit će jedno tijelo.
Riječ “rebro” je hebrejska riječ tsela (צלע), što znači strana.
OT:6763 tsela` (tsay-law’); ili (ženskog roda) tsal`ah (tsal-aw’); od OT:6760; rebro (kao zakrivljeno), doslovno (tijela) ili figurativno (vrata, tj. krila); dakle, strana, doslovno (osobe) ili figurativno (predmeta ili neba, tj. četvrti); arhitektonski, (osobito pod ili strop) drvo ili daska (pojedinačna ili skupna, tj. podnica):
Bez obzira na to je li bilo što fizičko uklonjeno ili ne, ovo može reći da je Jahve uklonio Adamovu žensku stranu i pretvorio je u potpuno drugo biće, jer je bilo potrebno posvetiti cijelo drugo biće stvarima o kojima se žene brinu. Pa ipak, sada, budući da ih je bilo dvoje, među njima je morao postojati neki redoslijed odnosa. To je taj poredak odnosa koji se pokazao tako teškim, ali kao vjernici u Jahvinu riječ, moramo se pridržavati onoga što Njegova riječ ima za reći.
U Zavjetnim odnosima i drugim mjestima pokazujemo da su određeni pojedinci pozvani na celibat, kako bi mogli imati više vremena za služenje kraljevstvu (i da ova žrtva donosi dodatnu nagradu). Međutim, koliko god bio dobar poziv na celibat, Ješua nam govori da nisu svi ljudi pozvani na celibat (Matej 19:11-12). Dapače, većina braće će uzeti ženu. Ipak, budući da je muškarcu uklonjena njegova ženska strana, kada mu se žena spoji, njih dvoje bi se trebali sjediniti do te mjere da muškarac i njegova žena postanu “jedno tijelo” (stih 24). Također bismo mogli zamisliti da se rastaljeni metal izlije zajedno i miješa. Te dvije stvari postaju jedna takva da ih ne bi trebalo biti moguće razdvojiti, a ako se pokuša oštetiti.
Ipak, budući da Sveto pismo ne kaže da je Adam svojoj ženi Havvi (“Evi”) dao vjenčani list, neka braća kažu da ne trebamo svojim ženama davati vjenčane listove. Međutim, kao što ćemo vidjeti, to je suprotno Jahvinu primjeru.
Kada smo svoje pretke izveli iz ropstva u Egiptu, prošli smo kroz More od trske (ili Crveno more) kao vrstu uranjanja. Zatim nas je doveo na brdo Sinaj, gdje nam je dao Svoju Toru (Upute) kao svadbeni savez. Naši preci su se posvetili Njegovom savezu obećavajući da će učiniti sve što je Jahve rekao.
Šemote (Izlazak) 24:3
3 Moše je došao i rekao narodu sve riječi Jahvine i sve presude. I sav narod odgovori u jedan glas i rekoše: “Sve riječi koje je Jahve rekao učinit ćemo.”
Tada su se naši preci po drugi put zavjetovali i tako dali dva svjedoka svojih svadbenih zavjeta.
Šemote (Izlazak) 24:7
7 Zatim je uzeo Knjigu Saveza i čitao je narodu. A oni rekoše: “Sve što je Jahve rekao učinit ćemo i bit ćemo poslušni.”
Jahvina Tora služi kao javni svjedok bračnog saveza koji je sklopio između Sebe i svoje nevjeste. Svatko tko želi biti uzet kao dio Jahvinove nevjeste može se pročistiti marljivo nastojeći poštivati zakone, statute, uredbe i presude koje Jahve propisuje u svojoj Tori. Međutim, kao što pokazujemo na drugim mjestima, to se može učiniti samo prihvaćanjem Njegovog Sina Ješue kao našeg osobnog Spasitelja i ispunjenjem Njegovim Duhom (u mjeri u kojoj mu se pokoravamo 24×7).
Ali netko će pitati: „Pa što? Samo zato što je Tora pisani zapis o Jahvinu braku s nama, zašto to znači da svojim ženama moramo dati ketubu? Zašto jednostavno ne uzmemo žene, kao što je bilo na početku?” A odgovor na to je da ne samo da trebamo poslušati Jahvin primjer, već i da se okruženje promijenilo. Njegova se nevjesta ne vraća u Rajski vrt, već u grad, obnovljeni Jeruzalem.
Hitgalut (Otkrivenje) 21:2
2 Tada sam ja, Yochanan, vidio odvojeni grad, obnovljeni Jeruzalem, kako silazi s neba iz Elohima, pripremljen kao nevjesta ukrašena za svog muža.
Razlog zašto Adam nije trebao svojoj ženi dati ketubu bio je taj što u početku nije bilo nikoga drugog pa pogledajte. Ipak, gradske sredine pune su ljudi. I ne samo da su ispunjeni ljudima, nego je i okolina obično mnogo fluidnija. Ljudi stalno dolaze i odlaze, a ljudi može biti toliko da stvari obično postanu anonimne. Bez zahtjeva za pisani zapis, muškarci i žene mogu jednostavno živjeti zajedno u grijehu. Alternativno, muž može napustiti svoju ženu, ili žena može napustiti svog muža, a nitko neće znati. Ali netko će pitati: „Pa što? Što komad papira čini toliko važnim? Ako se muškarac i njegova žena ne slažu, zašto ne mogu dobiti potvrdu o razvodu, kao što kaže Ponovljeni zakon 24?” Međutim, ovo je uvredljivo tumačenje Ponovljenog zakona 24, koje ćemo pogledati za trenutak.
U Svetom pismu muškarci pokrivaju, a žene pokrivaju. U idealnom slučaju, kada je djevojka odgajana, njezin otac bi trebao biti u kući kako bi joj pružio ljubav, zaštitu, pokrivanje i vodstvo. Zatim, kada se uda, njezino pokrivanje prelazi na muža, koji bi joj također trebao pružiti ljubav, zaštitu, pokrivanje i vodstvo. Bez obzira što se dogodi, ona ostaje pod okriljem svog muža osim ako ili dok ga ne napusti i ponovno se uda, za što Ješua kaže da je grijeh. Da bismo to vidjeli, pokušajmo pažljivo pročitati Ponovljeni zakon 24, shvaćajući da Jahve koristi riječ razvod više kao ono što danas znači zakonsko razdvajanje.
Devarim (Ponovljeni zakon) 24:1-4
1 „Kad čovjek uzme ženu i oženi je, a dogodi se da ona ne nađe naklonost u njegovim očima jer je on našao [sexual] nečistoća u njoj [tj. preljub], a on joj napiše brakorazvodnu potvrdu, stavi joj je u ruku i pošalje je iz svoje kuće,
2 kad ode iz njegove kuće i ode i postane ženom drugog čovjeka,
3 ako je potonji muž mrzi i napiše joj rastavu, stavi joj je u ruku i pošalje je iz svoje kuće, ili ako potonji muž umre koji ju je uzeo za ženu,
4 tada je njezin bivši muž koji se razveo od nje ne smije uzeti natrag da mu bude žena nakon što je oskvrnjena; jer je to gadost pred Jahvom i ne smiješ unijeti grijeha na zemlju koju ti Jahve, tvoj Elohim, daje u baštinu.”
U Zavjetnim odnosima objašnjavamo da Jahve ima svoje zakone, uredbe, statute i presude. Ovo je jedna od Njegovih presuda. Presude su za one kad stvari pođu po zlu, a žena napusti muža. To se ne bi smjelo dogoditi, jer muž i njegova žena bi trebali biti jedno tijelo. Međutim, u stvarnom životu se događaju olupine vlakova, a takve situacije moramo znati najbolje iskoristiti. A prosudba je da ako žena napusti muža, ona i dalje ostaje pod njegovim okriljem osim ako se ponovno ne uda. Međutim, ako se ponovno uda (zabrani Jahve), nikada se ne može vratiti pod okrilje svog prvog muža. To je također razlog zašto je Ješua odgovorio farizejima (ortodoksnim Židovima) onako kako je on odgovorio.
Matityahu (Matej) 19:3-9
3 Dođoše k njemu i farizeji, iskušavajući ga i govoreći mu: “Je li dopušteno čovjeku da se razvede od svoje žene iz bilo kojeg razloga?”
4 A on im odgovori i reče: “Zar niste čitali da ih je Onaj koji ih je stvorio na početku ‘učinio muškarcem i ženom’
5 i rekao: ‘Zato će čovjek ostaviti oca i majku i prilijepiti se svojoj ženi, i njih dvoje će postati jedno tijelo’?
6 Dakle, oni više nisu dvoje nego jedno tijelo. Zato što je Elohim spojio, čovjek neka ne rastavlja.”
7 Rekoše mu: “Zašto je onda Mojsije naredio da se da razvodni list i da je otpusti?”
8 Rekao im je: “Moše vam je, zbog tvrdoće vaših srca, dopustio da se razvedete od svojih žena, ali od početka nije bilo tako.
9 A ja vam kažem: tko god se razvede od svoje žene, osim zbog bluda, i oženi se drugom, čini preljub; a tko se oženi s njom koja je rastavljena, čini preljub.”
Drugim riječima, budući da su muška srca tvrda, vidimo “situacije olupine vlaka” u Izraelu. Ponekad muškarci ne vole svoje žene, a žene ponekad ne poštuju svoje muževe i dolazi do razdvajanja. Ipak, žena ostaje pod okriljem svoga muža osim ako se ponovno ne uda (zabrani Jahve). Ipak, to se ne bi smjelo dogoditi, jer ovo nije način na koji nas je Jahve stvorio. Ovo nije obrazac koji je On uspostavio, tako da ne bismo trebali činiti te stvari. Dakle, Jahvina presuda ne uspostavlja presedan da je razvod prihvatljiv.
Brak nije lak, jer su muževi i žene stvoreni kao polarne suprotnosti, koje se privlače. To je poput nuklearne orbitalne napetosti između protona i elektrona. Ipak, iako postoji nuklearna napetost, ako sve ide kako treba, može biti pozitivnih rezultata. Ipak, kao i kod atoma i razbijanja atoma, ako stvari krenu u krivom smjeru, rezultati mogu biti katastrofalni. Zbog toga je Jahve odredio maksimalnu kaznu za preljub prema levitskom redu nakon smrti kamenovanjem. Ipak, kao što ćemo vidjeti, ova kazna nije obvezna, iako ilustrira ozbiljnost s kojom trebamo polagati bračne zavjete.
Vayiqra (Levitski zakonik) 20:10
10 “Čovjek koji počini preljub s tuđom ženom, tko počini preljub sa ženom bližnjega svoga, preljubnik i preljubnica, neka se usmrti.”
Nasuprot tome, u disperziji, prema Melkisedekovskom redu, ne smijemo kršiti zakone naroda u kojima živimo.
Romim (Rimljanima) 13:1-2
1 Neka svaka duša bude podložna vladajućim vlastima. Jer nema vlasti osim od Elohima, a autoritete koji postoje postavlja ih Elohim.
2 Stoga, tko se opire vlasti, protivi se Elohimovoj odredbi, a oni koji se opiru donijet će osudu sami sebi.
Budući da većina nacija zabranjuje smrt kamenovanjem, nije nam dopušteno primijeniti maksimalnu kaznu smrću kamenovanjem u raspršenosti. Umjesto toga, trebamo samo izbaciti nepokajane grešnike iz skupštine. To izbacuje zlo iz sredine, ostavljajući mogućnost budućeg pokajanja otvorenom.
Qorintim Aleph (1. Korinćanima) 5:1-5
1 Zapravo se javlja da među vama postoji seksualni nemoral, i to takav seksualni nemoral kakav se među poganima ni ne spominje — da čovjek ima ženu svog oca!
2 A vi ste se nadimali i niste radije oplakivali da se iz vas makne onaj koji je to učinio.
3 Jer ja sam doista, kao odsutan tijelom, ali prisutan duhom, već osudio (kao da sam bio prisutan) onoga koji je tako učinio ovo djelo.
4 U ime našeg Adona Ješue Mesije, kada ste okupljeni zajedno s mojim duhom, sa snagom našeg Adona Ješue Mesije,
5 Takvog predajte Sotoni za uništenje tijela, da se njegov duh spasi u dan Jahve Ješue.
Uzmite u obzir i to da je brak trosmjerni savez sklopljen između muža, žene i Jahve Elohima. Budući da se muž i žena zavjetuju pred Jahvom, ne smiju svojevoljno raskinuti brak, jer ni Jahve ni Njegov Sin ne pristaju na trajni razvod (kako ga definiraju farizeji). Umjesto toga, možda upravo zato što je brak tako velik izvor duhovne profinjenosti, Jahve od nas očekuje da držimo svoje bračne zavjete. Možda je to razlog zašto je jedini izlaz koji On dopušta ili smrt jedne od stranaka, ili ako se žena ponovno uda (u tom slučaju ona snosi posljedice).
Dakle, ako shvatimo da bi brak trebao biti težak i da kršenje bračnog zavjeta nosi maksimum smrtne kazne prema levitskom redu, sada razmislimo da čak ni po levitskom redu smrt kamenovanjem nije potrebna. Znamo to jer Yeshuin zemaljski otac Yosef nije želio kamenovati Miriam kada je otkriveno da je trudna. Umjesto toga, mislio ju je potajno skloniti, jer je bio pravedan (ili pravedan, ili suosjećajan) čovjek.
Matityahu (Matej) 1:18-19
18 Sada je rođenje Yeshue Mesije bilo sljedeće: Nakon što je njegova majka Miriam bila zaručena za Josefa, prije nego što su se okupili, pronađena je s djetetom Razdvojenog Duha.
19 Tada je Josef njezin muž, budući da je bio pravedan čovjek, i ne želeći je dati za javni primjer, namjeravao je tajno otpustiti.
I ne samo da imamo Yosefov pravedni primjer, imamo i Hošein primjer. Jahve je rekao Hošei da uzme bludnicu za ženu, što je simbolično za to kako se Efraim duhovno preljubi dalje od Njega.
Hošea (Hošea) 1: 2
2 Kad je Jahve počeo govoriti preko Hošee, Jahve je rekao Hošei: “Idi, uzmi sebi ženu bludnu i djecu bludnu, jer je zemlja počinila veliku bludnost odstupivši od Jahve.”
Zatim, kada se Hošeina žena prodala u prostituciju, Jahve je rekao Hošei da je voli. Dakle, Hoshea je otišao i kupio je od prostitucije. Ipak, iako ga je to koštalo, ostao joj je vjeran i volio je, baš kao što je Jahve vjeran svome narodu i voli ih unatoč svemu što su mu doveli.
Hošea (Hosea) 3:1-3
1 Tada mi Jahve reče: “Idi opet, voli ženu [his wife Gomer] koju voli ljubavnik i čini preljub, kao što je Jahvina ljubav prema djeci Izraelovoj, koji gledaju na druge bogove i vole kolače od grožđica od pogana.”
2 Tako sam je sebi kupio za petnaest šekela srebra i jedan i pol homera ječma.
3 A ja joj rekoh: “Ostaćeš sa mnom mnogo dana; nećeš bludovati, niti ćeš imati muškarca – tako ću i ja biti prema tebi.”
Hošea je bio prorok, pa je (po definiciji) bio ispunjen Jahvinovim Duhom. Ipak, zapovjeđeno nam je da budemo ispunjeni Ješuinim Duhom (koji je isti Duh). Dakle, ako imamo Ješuin duh, a naša nevjesta pobjegne od nas (zabrani Jahve), onda ćemo je htjeti progoniti i pridobiti je natrag k sebi, baš kao što je Jahvin Duh naveo Hošeu. A ako nismo željni da svoju nevjestu vratimo sebi, ili ako je ne volimo kao jedno tijelo, tada (po definiciji) još nemamo Jahve-Ješuin Duh (i trebamo ga neprestano moliti dok ga ne primimo).
Dakle, sada kada smo vidjeli Yosefov primjer, a također i Hošein primjer, razmotrimo Jahvin primjer. Jahve ima nevjestu po imenu Efraim koja neprestano griješi protiv Njega i čini duhovni preljub. Budući da je tako loša, On je ima pravo uništiti, a ipak nema. Umjesto toga, On joj je samo dao potvrdu o razvodu (tj. zakonskoj rastavi) sve dok je ne uspije privoliti natrag k sebi.
Yirmeyahu (Jeremija) 3:1
1 “Kažu: ‘Ako se čovjek razvede od svoje žene, a ona ode od njega i postane tuđa, smije li se opet k njoj vratiti?” Ne bi li ta zemlja bila jako onečišćena? Ali ti si bludovao s mnogim ljubavnicima; ipak se vrati k Meni”, govori Jahve.
Znamo da Jahve definira razvod kao što je zakonska rastava definirana danas, jer iako nam stih 8 govori da je Jahve dao Efraimu potvrdu o razvodu, u stihu 14 On kaže da je još uvijek u braku s njom.
Yirmeyahu (Jeremija) 3:8-14
8 Tada sam vidio da sam je, zbog svih razloga zbog kojih je odmetnuti Izrael počinio preljub, otpustio i dao joj razvodni list; ipak se njezina izdajnička sestra Juda nije uplašila, nego je otišla i bludničila.
9 So it came to pass, through her casual harlotry, that she defiled the land and committed [spiritual] adultery with stones and trees.
10 Pa ipak se zbog svega toga njezina izdajnička sestra Juda nije okrenula k Meni cijelim svojim srcem, nego pretvarajući se”, govori Jahve.
11 Tada mi Jahve reče: “Odstupni Izrael pokazao se pravednijim od izdajničke Jude.
12 Idite i navješćujte ove riječi prema sjeveru i recite: ‘Vrati se, odmetnuti Izraele’, govori Jahve. ‘Neću učiniti da Svoj gnjev padne na vas. Jer sam milosrdan’, govori Jahve; ‘Neću zauvijek ostati ljuta.
13 Samo priznaj svoje bezakonje, da si se ogriješio o Jahvu, svoj Bog, i da si rasuo svoje čari na tuđinska božanstva pod svakim zelenim stablom, i da nisi poslušao glas moj, govori Jahve.
14 “Vratite se, djeco nazadna”, govori Jahve; „jer sam u braku s tobom. Odvest ću te, jednog iz grada i dvoje iz obitelji, i odvest ću te u Tzion.”
Kad je Jahve dao Efraimu potvrdu o razvodu, više joj nije osiguravao pokriće (jer to je ono što zakonska rastava znači, a to je da On više nije zakonski odgovoran za nju). Međutim, budući da se Efraim tehnički nikada nije ponovno oženio, Jahve je još uvijek pokušava privući natrag k sebi, kako bi je mogao ponovno vratiti pod svoje okrilje.
Ali što ako u Tori nije bilo pisanog zapisa o našem braku s Jahvom na gori Sinaj? Je li moguće da je Jahve mogao jednostavno pustiti Efraimu da ode, a da joj nije pokušao uzvratiti? Srećom, odgovor je ne, jer ugovorno pravo ne funkcionira tako.
U ugovornom pravu, kada se dvije strane dogovore o dogovoru, to se naziva “sastanak umova”. Zatim, nakon što dođe do susreta umova, nešto vrijedno se razmjenjuje (bilo novac, ili imovina, ili usluge). To se zove “razmjena obzira” (tj. razmjena nečega što se smatra vrijednim). Sastankom umova i razmjenom mišljenja, ugovor je pravno utemeljen.
Međutim, kao što smo ranije rekli, bračni zavjet nije jednostavan dvosmjerni ugovor. Naprotiv, bračni zavjet je trosmjerni savez između muža, njegove žene i Jahve Elohima. Brak će značiti da će se par više fokusirati na Njega, ali vrijedna stvar koju On dobiva u zamjenu je da muž i njegova žena trebaju trenirati djecu da ga obožavaju i slušaju. Stoga, kada se muž i žena dogovore vjenčati, a oni su intimni, bračni savez je zakonito uspostavljen za života stranaka. U tom trenutku, sve što ostaje je uspostaviti pisani zapis kao dobar javni svjedok (baš kao što Tora služi kao dobar svjedok).
Sada, dok bi u idealnom slučaju muž i žena trebali biti djevice, nedostatak djevičanstva ne poništava bračni savez ako je prije bilo poznato da stranke nisu djevice. (To je zato što brak ima više veze s dogovorom da se djeca odgajaju da služe Jahvi nego s gubitkom djevičanstva.) Međutim, to također ne mijenja činjenicu da Jahve očekuje da starješine Izraela održavaju seksualnu čistoću unutar logora.
Pravila za seksualnu čistoću različita su za muškarce i žene, ali i muškarci i žene imaju pravila kojih se moraju pridržavati. Kad smo pod levitskim redom, čovjeka koji želi izaći iz braka lažući o djevičanstvu svoje žene treba tući dok se ne pokaje. Također je teško kažnjen i prisiljen je ispuniti svoj zavjet. (On ne mora biti djevica jer u levitskom redu muškarci nisu nužno ograničeni samo na jednu ženu, iako je to očito najbolje.) Žena koja počini preljub protiv svog zavjeta može biti kamenovana do smrti. (Suprotno popularnom mitu, ovo je isto što i kazna za muškarce, kao što smo ranije vidjeli u Levitskoj 20:10, gore.)
Devarim (Ponovljeni zakon) 22:13-21
13 „Ako tko uzme ženu i uđe k njoj i prezire je[as opposed to loving her] ,
14 i optužuje je za sramotno ponašanje i nanosi na nju lošu glasu i govori[for example] , ‘Uzeo sam ovu ženu, i kada sam došao do nje ustanovio sam da nije djevica,’
15 tada će otac i majka mlade žene uzeti i iznijeti dokaze o djevojačkom djevičanstvu pred gradskim starješinama na vratima[to prove he is trying to get out of his vow] .
16 Tada će otac mlade žene reći starješinama: ‘Dao sam svoju kćer ovom čovjeku za ženu, a on je mrzi [umjesto da je voli, kao što se zavjetovao].
17 Sada ju je optužio za sramotno ponašanje, rekavši: “Utvrdio sam da tvoja kći nije djevica”, a ipak su to dokazi djevičanstva moje kćeri.’ I prostrt će platno pred starješinama grada.
18 Tada će starješine toga grada uhvatiti tog čovjeka i kazniti ga [tj. tući ga dok se ne pokaje];
19 i neka ga globe sa sto šekela srebra i daju ih ocu mlade žene jer je nanio zlo na djevicu Izraelovu. I ona će mu biti žena; ne može se od nje razvesti sve svoje dane.
20 “Ali ako je stvar istinita, a za mladu ženu nema dokaza o djevičanstvu,
21 zatim će izvesti mladu ženu na vrata kuće njezina oca, a ljudi iz njezina grada neka je kamenjem nasmrt kamenuju, jer je učinila sramotu u Izraelu, da bludniči u domu svoga oca. Tako ćeš ukloniti zlo iz svoje sredine.”
Ovisno o tome tko računa, 100 šekela srebra bilo je nešto više od godišnje plaće u vrijeme Tore. A budući da je djevica bila razdjevljena, nije imalo smisla ubijati svog muža zbog laži, jer joj je on trebao biti sredstvo uzdržavanja. Umjesto toga, ono na što Tora poziva je da tuče tog muškarca dok ne shvati da je njegova dužnost voljeti svoju ženu kao što voli sebe, tako da više ne želi izići iz svog zavjeta da voli, poštuje i cijeni svoju ženu dok ih smrt ne rastavi.
Ono što ovdje trebamo shvatiti je da, iako su starješine grada u drevnom poljoprivrednom Izraelu možda poznavali sve stanovnike tog grada, ipak su smatrali da je potrebno da muž svojoj ženi da napisanu ketubu. Nasuprot tome, danas većina nas živi u većim gradovima, gdje nije moguće upoznati sve na isti način. Ako je ketuba bila potrebna čak i u starom Izraelu za utvrđivanje bračnog statusa ljudi u zajednici, zašto ne bi bila potrebna danas?
Ali čak i s napisanom ketubom koja je registrirana kod vlade, još uvijek moramo znati što ćemo s njom. Muškarci svaki dan šalju svoje žene. Žene bježe od svojih muževa. Duhovne starješine i učitelji koji bi trebali podučavati i provoditi Jahvine propise često su upravo oni koji ih krše i uče druge da čine isto. Jesu li ti duhovni starješine i učitelji mislili uzeti k srcu Ješuine riječi?
Matityahu (Matej) 5:19-20
19 Tko dakle prekrši jednu od ovih najmanjih zapovijedi i tako pouči ljude, najmanji će se zvati u kraljevstvu nebeskom; a tko ih bude činio i poučavao, veliki će se zvati u kraljevstvu nebeskom.
20 Jer, kažem vam, ako vaša pravednost ne bude veća od pravednosti književnika i farizeja, nećete ući u kraljevstvo nebesko.”
Književnici (Karaiti) i farizeji (pravoslavci) uče da je sasvim u redu razvesti se „iz bilo kojeg razloga“. Mnogi mesijanski učitelji čine isto. Učitelj za učiteljem razvodi se od svoje žene, a on ipak nastavlja podučavati, a čini se da ljudi misle da ništa nije u redu.
Matijahu (Matej) 15:14
14 „Pustite ih na miru. Oni su slijepi vođe slijepih. A ako slijepac slijepca vodi, oba će pasti u jarak.”
Svrha svadbenog obreda je najaviti zajednicu muškarca i njegove žene zajednici, kako bi zajednica mogla znati da su u braku i prema njima postupati. Svrha ketube je ista. Obje ove stvari daju duhovnim starješinama i braći u zajednici informacije koje su im potrebne kako bi osigurali da se zlo izbaci iz sredine, tako da žene i djeca ne budu negativno pogođeni, a kvasac književnika i Farizeji se ne drže u našim redovima. To je ono što Jahve očekuje od braće.
Jahvina Tora također služi za najavu ujedinjenja Elohima i čovjeka globalnoj zajednici, tako da svijet može znati da smo Njegovi. Ali ako smo Njegovi, onda moramo slijediti Njegov primjer i činiti stvari koje Njegova Tora od nas traži. Jedna od tih stvari je da našim ženama damo napisanu ketubu, a druga je da u našoj sredini nametnemo seksualnu čistoću.
Tko ima uši, neka čuje.