Chapter 22:

Smrt apostola Jakova

U našim drugim studijama vidjeli smo da je nakon Ješuine smrti vodstvo nazaretske sekte otišlo u ruke Ješuinog polubrata Yaakova HaTzaddika (Jakov Pravedni, zvani apostol Jakov). Budući da su farizeji htjeli okončati nazaretsku sektu, odlučili su ubiti Yaakova kamenovanjem, iako je inače bio jedan od “najpravednijih građana”. Poznati židovski veliki svećenik i povjesničar Flavije Josip nam govori da je Sinedrin iskoristio priliku da pogubi Jakova u jazu u vodstvu koji se dogodio između smrti rimskog prokuratora Festa i dolaska njegove zamjene, Albanija. To je zabilježeno u Josipovim starinama Židova, 20. (Imena sam ostavio nepromijenjenim u prijevodima.)

A sada Cezar, nakon što je čuo[of] Festova smrt, poslao je Albina u Judeju, kao prokuratora; ali je kralj lišio Josipa visokog svećeništva i dao nasljedstvo tog dostojanstva Ananovu sinu, koji se i sam zvao Ananus. Sada se kaže da se ovaj najstariji Ananus pokazao kao najsretniji čovjek; jer je imao pet sinova koji su svi obnašali službu velikog svećenika pred Bogom, i koji je i sam prije dugo vremena uživao to dostojanstvo, što se nikada nije dogodilo nijednom drugom našem velikom svećeniku; ali ovaj mlađi Ananus, koji je, kao što smo vam već rekli, preuzeo prvosvećeničko mjesto, bio je hrabar čovjek u svojoj ćudi i vrlo drzak; on je također bio iz sekte saduceja, koji su vrlo kruti u prosuđivanju prijestupnika, prije svih ostalih Židova, kao što smo već primijetili; kada je, dakle, Ananus bio takvog raspoloženja, mislio je da sada ima pravu priliku [to exercise his authority]. Fest je sada bio mrtav, a Albin je bio samo na putu; pa je okupio Sinedrin sudaca i doveo pred njih brata Isusova, koji se zvao Krist, koji se zvao Jakov, i još neke, [or some of his companions]; i kad ih je optužio kao prekršioce zakona, predao ih je kamenovanju; a što se tiče onih koji su se činili najpravednijima među građanima i onih koji su bili najnemirniji zbog kršenja zakona, nije im se svidjelo ono što je učinjeno; poslali su i kralju [Agrippa], želeći da pošalje Ananu da više ne djeluje, jer ono što je već učinio nije bilo opravdano. (Josip Flavije, Starine 20.197-201)

Budući da se Jakovljevo ubojstvo događa nakon što je Festus umro, ali prije nego što je Albanije stigao da ga zamijeni, svjetovna povijest nam govori da je Jakov umro 62. godine. Međutim, čitamo li djela kršćanskog kroničara Euzebija također vidimo da se njegovo mučeništvo dogodilo neposredno prije Pashe.

Euzebije je živio od 260. do 339. godine. U svojoj Crkvenoj povijesti prenosi izvještaj za koji kaže da potječe od Hegezipa (koji je živio od 110. do 180. godine n.e.). (Opet ostavljamo imena nepromijenjena.)

Jakov, brat Gospodnji, naslijedio je vladu Crkve u suradnji s apostolima. Svi su ga nazivali Pravednim od vremena našega Spasitelja do danas; jer je bilo mnogo onih koji su nosili ime Jakov…
Stoga, kada su i mnogi od vladara povjerovali, nastao je metež među Židovima i književnicima i farizejima, koji su govorili da postoji opasnost da cijeli narod traži Isusa kao Krista. Došavši dakle u tijelu Jakovu, rekoše: ‘Molimo vas, obuzdajte narod! jer su zalutali u pogledu Isusa, kao da je Krist. Molimo vas da sve koji su došli na blagdan Pashe uvjerite u Isusa; jer svi imamo povjerenja u tebe. Jer mi svjedočimo, kao i svi ljudi, da ste pravedni i da ne poštujete osobe. [Matthew 22:16]
Stoga, uvjeri mnoštvo da se ne zavede u vezi s Isusom. Jer cijeli narod, a i svi mi, imamo povjerenja u vas. Stoga stani na vrh hrama, da se s tog visokog položaja jasno vidiš i da tvoje riječi mogu lako čuti sav narod. Jer sva su se plemena, kao i pogani, okupila zbog Pashe.’

Jakov je očito pristao razgovarati s ljudima, ali ne i da okleveta Yeshuu. Umjesto toga, iskoristio je priliku da govori u Yeshuino ime.

Stoga su spomenuti književnici i farizeji stavili Jakova na vrh hrama, povikali mu i rekli: ‘Ti samo, u koga bismo svi trebali imati povjerenja, jer je narod zaveden za Isusom, raspetim , javi nam što su vrata Isusova.’
A on odgovori jakim glasom: ‘Zašto me pitaš za Isusa, Sina Čovječjega? On sam sjedi na nebu s desne strane velike Sile i upravo će doći na nebeske oblake.’
I kada su mnogi bili potpuno uvjereni i hvaljeni u svjedočanstvo Jakovljevo, i rekli: ‘Hosana Sinu Davidovu’, ti isti književnici i farizeji ponovno su jedni drugima rekli: ‘Loše smo učinili što smo dali takvo svjedočanstvo Isusu. Ali hajdemo gore i bacimo ga dolje, kako bi se bojali povjerovati mu.’
I povikaše govoreći: ‘Oh! Oh! Pravednik je također u zabludi.’ I ispunili su Pismo napisano u Izaiji: ‘Uklonimo pravednika, jer nam je nevolja; zato će jesti plod svojih djela.’
Oni uđoše i baciše pravednika i rekoše jedan drugome: ‘Hajde da kamenujemo Jakova Pravednog.’ I počeše ga kamenovati, jer nije poginuo od pada; ali se okrenuo, kleknuo i rekao: ‘Molim te, Gospodine Bože, Oče naš, oprosti im, jer ne znaju što čine.’ [Luke 23:34]
I dok su ga tako kamenovali, jedan od svećenika sinova Rekabovih, sina Rekabovih, koje spominje prorok Jeremija, poviče govoreći: ‘Stani! Što radiš? Pravi se moli za tebe.’
A jedan od njih, koji je bio puniji, uze batinu kojom je razbio odjeću i udario pravednika po glavi. I tako je podnio mučeništvo. I pokopali su ga na licu mjesta, kraj hrama, a njegov spomenik i danas ostaje kraj hrama. [Euzebije, Crkvena povijest (povijest Crkve), citirajući Hegezipa, 2.23.4,10-18]

Očigledno su farizeji i saduceji vjerovali da će moći rastjerati Nazarene tako što će udariti novog podpastira ovaca, baš kao što su ranije udarili Ješuu.

Zaharija 13: 7
7 “Probudi se, mače, protiv mog pastira, protiv čovjeka koji mi je drug”, kaže Jahve nad vojskama. “Udari pastira i ovce će se raspršiti; tada ću okrenuti ruku protiv mališana.”

Međutim, plan im je propao, jer se istina ne može uništiti. Ješuin duh je podigao novo vodstvo, a sekta Nazarećana je nastavila, na slavu našeg Kralja.

If these works have been a help to you in your walk with Messiah Yeshua, please pray about partnering with His kingdom work. Thank you. Give